✍️ Kolumna o velikim snovima, malim mogućnostima i ljudima koji bi osvojili svijet, ali im se danas baš ne da ustati s kauča! ☕😂

Postoji jedna zanimljiva pojava kod nas ljudi. Mi smo, izgleda, jedina bića na svijetu koja mogu u glavi organizirati put oko svijeta, osnovati međunarodnu kompaniju, napisati tri knjige, naučiti pet jezika i postati milijunaši, a onda se fizički i psihički iscrpiti pokušavajući pronaći drugi kraj selotejpa! 🤣 Ja, recimo, imam toliko velikih planova da bih za njihovo ostvarenje trebala najmanje tri života, četiri asistenta, osobnog kuhara, milijun eura i nekoga tko bi me svako jutro izvukao iz kreveta. A onda dođe stvarnost i pita: „Hoćemo li danas barem oprati prozore?” NE MOŽEMO, DRAGA! DANAS MENTALNO OSVAJAMO ATLANTIK! 😂😂

Zamislite čovjeka koji cijeli život sanja da će jednog dana ploviti oceanima. Već se vidi na luksuznoj jahti, s bijelom košuljom, sunčanim naočalama i čašom šampanjca. Vjetar mu mrsi kosu, more blista, a negdje u daljini svira lagana glazba. On stoji na palubi i ozbiljno promatra horizont, kao da upravo odlučuje hoće li kupiti još jedan otok. A onda ga netko pozove na bazen, voda mu dođe do koljena i on panično vikne: „IMA LI OVDJE SPASILAC?! JA NE VOLIM KAD NE VIDIM DNO!” 🤣🤣 Pa, prijatelju, kakav ocean?! Tebi treba kadica s patkicom i nadzor odrasle osobe! 🦆😂

A tek oni koji planiraju putovati svijetom! „Ja ću jednog dana obići Japan, Australiju, Ameriku, Afriku, istraživati nepoznate kulture i živjeti kao slobodna duša!” Divno! Samo što ta ista slobodna duša ne želi otići do trgovine udaljene tristo metara jer je vani malo hladno. „Joj, baš mi se ne da. Može li netko drugi?” MOŽE, MARCO POLO! SAMO TI NASTAVI ISTRAŽIVATI SVIJET IZMEĐU FRIŽIDERA I DALJINSKOG UPRAVLJAČA! 😂😂

Posebna kategorija su ljudi koji sanjaju o vlastitoj firmi. Već imaju zamišljen luksuzni ured, zaposlenike, direktorsku stolicu, službeni automobil i natpis na vratima: CEO. Imaju čak i zamišljenu asistenticu koja im donosi kavu i govori: „Gospodine direktore, zove Vas New York!” A onda ih pitaš jesu li barem registrirali djelatnost. „Nisam još, istražujem tržište.” Koliko dugo? „Sedam godina.” PA TI NE ISTRAŽUJEŠ TRŽIŠTE, TI ARHEOLOŠKI ISKOPAVAŠ POSLOVNU IDEJU! 🤣🤣

I žene smo posebna priča! Mi možemo u ponedjeljak odlučiti da od sutra mijenjamo cijeli život. Zdrava prehrana, teretana, meditacija, joga, dvije litre vode dnevno, deset tisuća koraka i spavanje u deset navečer. U glavi već izgledamo kao naslovnica časopisa. Kupimo tajice, bocu za vodu, prostirku, tenisice i bilježnicu za praćenje napretka. Potrošimo dvjesto eura prije nego što smo napravile prvi čučanj! A onda dođe utorak, pada kiša, malo nas boli glava i u hladnjaku stoji komad kolača. I TAKO NAŠA FITNESS KARIJERA ZAVRŠI PRIJE NEGO ŠTO JE POČELA, ALI BAREM IMAMO OPREMU ZA OLIMPIJSKE IGRE! 😂🤣

Ja osobno obožavam vlastite ambicije. Toliko su velike da me ponekad i samu impresioniraju! U glavi sam organizirana žena koja ustaje u pet ujutro, vježba, doručkuje zdravo, odgovara na sve poruke, vodi posao, čita stručnu literaturu i navečer mirno sjedi uz knjigu. A u stvarnosti u sedam ujutro pregovaram s alarmom kao sindikalna predstavnica. „Još pet minuta!” Alarm zvoni. „Još deset!” Opet zvoni. Na kraju ustajem toliko ljuta da bih najradije podnijela službenu žalbu proizvođaču jutra! I ONDA BIH JA TREBALA OSVOJITI SVIJET, A NISAM USPJELA NI OSVOJITI VLASTITI JASTUK! 🤣🤣

Ali najdraži su mi ljudi koji svaki problem rješavaju velikim filozofskim izjavama. „Samo treba izaći iz zone komfora!” To obično govore sjedeći na kauču, pokriveni dekicom, dok im netko drugi priprema večeru. „Treba riskirati!” Kaže čovjek koji već pet godina naručuje istu pizzu jer se boji probati nešto novo. „Život počinje izvan zone komfora!” A onda mu konobar kaže da je nestalo njegove omiljene mineralne vode i čovjek doživi emocionalni slom! PRIJATELJU, TI NISI SPREMAN ZA IZLAZAK IZ ZONE KOMFORA. TI JOŠ NISI SPREMAN NI PROMIJENITI MARKU JOGURTA! 😂😂😂

A tek oni koji stalno govore da će jednog dana sve biti drugačije! „Kad budem imao novca, putovat ću.” „Kad budem imao vremena, počet ću učiti.” „Kad djeca odrastu, posvetit ću se sebi.” „Kad dođe pravo vrijeme, ostvarit ću svoje snove.” I tako prolaze godine, a pravo vrijeme očito negdje stoji zaglavljeno u prometu! Ja bih stvarno voljela upoznati to „pravo vrijeme”, jer ga svi čekamo, nitko ga nikad nije vidio, a ponašamo se kao da nam je osobno obećalo doći u petak u tri! 🤣🤣

I onda jednog dana čovjek shvati da je cijeli život planirao plovidbu oceanom, a nije se usudio ni smočiti noge. Ma nije problem u tome što sanjamo veliko. Dapače! Bez snova bismo svi sjedili na istom mjestu i čekali da nam se nešto dogodi. Problem nastaje kad nam zamišljanje uspjeha postane draže od prvog koraka prema njemu. Jer u mašti nema računa, nema neuspjeha, nema znojenja, nema neugodnih razgovora i nema potrebe da u šest ujutro zaista ustaneš iz kreveta. U MAŠTI SAM JA VEĆ TRI PUTA DOBILA NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO, A U STVARNOSTI JOŠ TRAŽIM NAOČALE KOJE SU MI NA GLAVI! 😂

Ipak, ne bih ja ismijavala velike snove. Naprotiv! Treba sanjati ocean, čak i kad trenutačno jedva stojimo u plićaku. Samo možda nije loše prvo naučiti plivati. Pa malo dalje. Pa još malo. Ne mora odmah Atlantik, jahta i fotografija za Instagram uz natpis „Living my best life”. Može za početak i jedna mala pobjeda, jedan završen posao, jedan stvaran korak. Jer, ruku na srce, bolje je preplivati pet metara nego dvadeset godina objašnjavati svima kako ćemo jednog dana preplivati ocean.

A ja? Ja ću i dalje sanjati veliko. Naravno da hoću! Imam ja još planova za najmanje tri kontinenta, četiri profesije, pet knjiga i jedan godišnji odmor koji traje toliko dugo da me po povratku moraju ponovno upoznati s kolegama. Samo sam odlučila biti malo realističnija. Prvo ću završiti ono što imam danas, sutra napraviti novi korak, a onda možda jednog dana stvarno stignem do tog oceana.

SAMO SE NADAM DA ĆU DOTAD NAUČITI PLIVATI, JER BI BILO STVARNO NEUGODNO DA ME NAKON SVIH ŽIVOTNIH BITAKA NA KRAJU SPAŠAVA DJETEŠCE S NARUKVICAMA NA NAPUHAVANJE! 🤣🤣🤣

I za kraj, jedna mala istina koju sam naučila: život se ne mijenja samo velikim snovima, nego i malim, često dosadnim koracima koje svakodnevno napravimo. Nema ništa loše u tome što još nismo tamo gdje želimo biti. Loše je samo ako stalno kupujemo zamišljene jahte, a nikada ne pokušamo ući u vodu.

Ne bih ja ništa rekla… ali nekima je životni cilj postati kapetan prekooceanskog broda, a još uvijek zovu mamu da ih pita koliko se minuta kuhaju jaja! 😂😂

A kad me jednog dana vidite na luksuznoj jahti kako promatram ocean, nemojte se čuditi.

SAMO NEMOJTE PITATI ZNAM LI PLIVATI. NEGO MI ZA SVAKI SLUČAJ DODAJTE PRSLUK ZA SPAŠAVANJE! 🚢🤣❤️

Inspirirano mišlju Dunje Vojnović o oceanima i plićaku.

Jer sanjati je besplatno, ali za ostvarenje snova ipak treba ustati s kauča. A to je, priznajem, već ozbiljan financijski, fizički i emocionalni projekt! ☕😂❤️