Već i ptice na grani znaju da sam third-level lecturer/teacher u Irskoj — što bismo u Hrvatskoj najbliže nazvali predavačicom na visokom učilištu. Nedavno sam pripremala nastavu o temi Young and Middle Adulthood. Profesionalno, akademski, odgovorno. Otvorila sam prezentaciju i bila spremna podijeliti znanje.

Onda se na slajdu pojavila srednja odrasla dob.

Imam 42 godine.

Od tog trenutka više nisam pripremala predavanje. Predavanje je pripremalo mene. PowerPoint je prestao biti program za izradu slajdova i postao ogledalo s lošim tajmingom. 💻

Tema je tražila praktični primjer. Nisam ga morala tražiti — sjedila sam pred laptopom. Istraživački uzorak: jedna osoba. Dob: 42. Lokacija: kuhinjski stol. Stanje: upravo je zaboravila zašto je otvorila PowerPoint. Studija je bila mala, ali rezultati su se ponavljali svaka tri slajda.

Spremanje za nastavu bacilo me u onu posebnu akademsku depresiju kad na slajdu piše „razvojni zadaci odrasle dobi”, a ti se pitaš računa li se kao razvojni zadatak pronaći naočale koje su ti na glavi. Ili popiti kavu prije nego što je ponovno podgriješ. Treći put. ☕

U mladosti sam mislila da ću s 42 imati život posložen. Plan, rutinu, samopouzdanje. Možda čak i urednu ladicu s kablovima. Sada imam punjač za uređaj koji više ne posjedujem i šest otvorenih kartica u pregledniku pod nazivom „ovo ću kasnije pogledati”. To „kasnije” očito je postalo životni period.

A onda sam se sjetila rečenice: „Od svega što sam htjela biti kad odrastem, jedino još za vješticu mi nije kasno.” 🧙‍♀️

Napokon karijerni plan koji ima smisla. Vještica ima metlu — parking riješen. Ima mačku — kolegica koja ne traži da joj pošaljem PowerPoint. Ima kotao — mjesto za čaj koji sam opet zaboravila popiti. A kad joj netko kaže „samo se opusti”, može odgovoriti čarolijom. Ili samo podići obrvu. S četrdeset i dvije godine, i to već ima učinak.

Možda je odraslost trenutak kad shvatiš da ne moraš imati sve pod kontrolom. Dovoljno je da znaš gdje je laptop, da se prezentacija otvara i da studentima ne pokažeš slajd s bilješkama: „Ne zaboravi zvučati kao da znaš što radiš.”

Predavanje ću održati. Stručno. Smireno. Uz praktični primjer koji je dostupan za dodatna pitanja, ali samo nakon kave.

A zaključak? Young and Middle Adulthood donosi promjene, razvoj i nove izazove. A ako vam se ne sviđa kako zvuče ti izazovi — nikad nije kasno postati vještica.

Metlu, molim, u veličini za odraslu osobu. 🧹😂