Postoji jedna posebna vrsta ljudi koju ja zovem KAMELEONI S DIPLOMOM IZ ULIZIVANJA! 🤣 To su vam oni koji pred šefom govore tiho, smiješe se kao da reklamiraju pastu za zube i klimaju glavom toliko često da se čovjek zabrine za vratnu kralježnicu. „Naravno, direktore! Izvrsno, direktore! Genijalna ideja, direktore!” A direktor rekao da bi možda trebalo otvoriti prozor jer je zagušljivo. ČOVJEK BI MU NA LICU MJESTA DODIJELIO NOBELOVU NAGRADU ZA VENTILACIJU! 😂😂

Ali pričekajte da taj isti gospodin izađe iz firme i sjedne u restoran. Tu počinje predstava! Konobar još nije stigao ni izgovoriti „Dobar dan”, a naš Napoleon već pregledava prostor kao da je osobno osvojio pola Europe. „ALO, MOMAK! JE L' SE OVDJE POSLUŽUJE ILI DA JA SAM ODEM U KUHINJU?!” Prijatelju, sjedi! Naručio si ćevape, nisi sazvao izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda! 🤣🤣

A najljepše mi je kad se takvi ljudi uvrijede jer konobar nije dovoljno brzo donio kavu. Ponašaju se kao da su u restoranu ostavili milijun eura investicije, a ne naručili produženu s toplim mlijekom! „Znate li vi tko sam ja?!” E, to mi je najdraže pitanje! NE ZNAM, GOSPODINE, ALI AKO NI VI NE ZNATE, POGLEDAJTE OSOBNU ISKAZNICU! 😂😂 Možda tamo piše, jer po ponašanju zasad jedino mogu zaključiti da ste predsjednik Udruge nezadovoljnih gostiju i počasni član Kluba napuhanih ega!

I sad zamislite tog istog gospodina kad u restoran uđe njegov šef. O, ljudi moji, kakva transformacija! Prije dvije sekunde vikao je na konobara kao da zapovijeda vojnom paradom, a sad odjednom govori nježno kao djevojčica na prvoj pričesti. „Oooo, direktore! Kakvo divno iznenađenje! Izvolite, sjednite! Mogu li Vas počastiti?!” PA ČOVJEČE, MALO PRIJE SI HTIO ZVATI INSPEKCIJU JER TI JE LIMUN U ČAJU BIO PREDEBEO! 🤣🤣

Posebno su mi zanimljivi ljudi koji se prema čistačicama ponašaju kao da su nevidljive. Uđu u ured, prođu pokraj žene koja briše pod, ne pozdrave je, ne zahvale, a ponekad joj još prigovore što im smeta kolicima. Ali kad naiđe direktor, odjednom se pretvore u hodajući bonton! „Dobro jutro, poštovani! Kako ste danas? Kako je obitelj? Kako zdravlje?” Još malo pa će mu izmjeriti tlak i ponuditi masažu stopala! A ŽENI KOJA IM SVAKI DAN ČISTI URED NE MOGU REĆI NI DOBAR DAN! 😂

I onda takav čovjek ponosno izjavi: „Ja sve ljude jednako poštujem!” Aha, naravno! Samo što je kod tebe poštovanje očito povezano s godišnjim prihodima. Ako imaš direktorsku plaću, dobiješ osmijeh. Ako imaš milijune, dobiješ zagrljaj. Ako si ministar, možda dobiješ i poljubac u čelo! A ako radiš za minimalac, možeš biti sretan ako te ne zamole da se makneš s puta. TO NIJE KULTURA PONAŠANJA, TO JE BANKOVNI IZVOD PRETVOREN U BONTON! 🤣🤣

A tek oni koji se razbacuju titulama! „Ja sam doktor! Ja sam direktor! Ja sam poduzetnik! Ja sam magistrirao!” Divno, čestitam! Samo mi reci jesi li usput završio i osnovni tečaj pristojnosti ili je taj predmet bio izborni pa si ga preskočio?! 😂 Jer, dragi moji, možete imati tri doktorata, pet diploma, sedam certifikata i ured veći od moje dnevne sobe, ali ako vam je problem reći „molim”, „hvala” i „oprostite”, onda vam od sve te škole očito nedostaje samo prvi razred kućnog odgoja!

I nemojte misliti da su svi obrazovani, bogati ili uspješni ljudi takvi. Nipošto! Upoznala sam ljude s velikim uspjesima, ozbiljnim titulama i mnogo novca koji su ostali jednostavni, pristojni i srdačni. Takvi će se rukovati i s direktorom i s čovjekom koji prazni kante za smeće. A upoznala sam i one kojima je jedino veliko u životu ego. DA IM EGO STAVITE NA VAGU, TREBALA BI VAM DOZVOLA ZA IZVANREDNI PRIJEVOZ! 🚛🤣

Najbolji su mi ipak oni koji se hvale svojom „iskrenošću”. „Ja ti sve kažem u lice! Ja se nikome ne ulizujem!” A onda pred šefom šute kao zaliveni, smiju se njegovim vicevima koje ni vlastita žena više ne želi slušati, a čim šef izađe iz prostorije, počinje međunarodna konferencija o njegovim manama! 😂 PA TI NISI ISKREN, TI SI DVOJEZIČAN! JEDAN JEZIK GOVORIŠ PRED ŠEFOM, A DRUGI ČIM ZATVORI VRATA! 🤣🤣

I još nešto što me posebno zabavlja. Kad se netko prema osoblju ponaša bezobrazno, a onda očekuje vrhunsku uslugu! Viče na konobara, koluta očima prema blagajnici, požuruje ženu na šalteru, a kad mu netko jednako oštro odgovori, odjednom nastane tragedija antičkih razmjera. „KAKVA JE TO NEPRISTOJNOST?! JA SAM STRANKA!” Pa jesi, dragi moj, stranka si, ali nisi faraon! PLATIO SI KAVU, NISI KUPIO LJUDSKO DOSTOJANSTVO NA RATE! 😂😂

A sjetite se samo ljudi koji se prema prodavačici ponašaju kao da je osobno odgovorna za sve odluke uprave trgovačkog lanca. „ZAŠTO JE OVO POSKUPJELO?!” Jadna žena stoji za blagajnom, skenira jogurt i pokušava objasniti da ona ne određuje cijene. Ali ne! Naš gospodin nastavlja raspravu kao da pred sobom ima predsjednicu Europske središnje banke! GOSPODINE, ŽENA VAM PRODAJE KISELO VRHNJE, NE UPRAVLJA SVJETSKOM INFLACIJOM! 🤣🤣

I zato, dragi moji, kad upoznajem ljude, mene sve manje zanimaju njihove titule, automobili, funkcije i poznanstva. Ne zanima me ni koliko su ljubazni prema onima od kojih nešto očekuju. Jer lijepo se ponašati prema čovjeku koji ti može osigurati posao, unapređenje ili poslovnu priliku — to baš i nije nekakav veliki dokaz karaktera. Pravi ispit dolazi onda kada pred sobom imaš osobu koja ti ne može ponuditi ništa osim običnog ljudskog razgovora.

Tu se vidi tko je čovjek, a tko samo dobro odglumljen životopis! 😂

Jer nije veličina u tome koliko ljudi ustane kada uđeš u prostoriju. Veličina je u tome koliko se ljudi osjeća ugodno kada si ti u prostoriji. Nije stvar u tome koliko ti se ljudi mora obraćati s „Vi”, nego koliko njih zna da ih nećeš poniziti zato što nemaju tvoju titulu, plaću ili položaj.

A ONIMA KOJI MISLE DA SU IZNAD DRUGIH SAMO ZATO ŠTO IMAJU MALO VIŠE NOVCA ILI VAŽNIJU VIZITKU, IMAM JEDNU MALU OBAVIJEST:

Kad dođete u restoran, konobar nije vaš podanik.

Kad dođete u trgovinu, blagajnica nije vaš osobni psihoterapeut.

Kad uđete u ured, čistačica nije dio inventara.

A kad dođete na šalter, žena iza stakla nije kriva što ste vi jutros ustali na lijevu nogu!

I ŠTO JE NAJVAŽNIJE — NITKO OD NJIH NIJE DUŽAN TRPJETI VAŠ LOŠ KARAKTER SAMO ZATO ŠTO STE VI ODLUČILI IMATI LOŠ DAN! 🤣👏

Ne bih ja ništa rekla… ali kad vidim nekoga tko pred šefom gotovo kleči, a pred konobarom glumi Napoleona, dođe mi da mu ljubazno objasnim jednu važnu stvar:

NAPOLEON JE BAREM OSVOJIO POLA EUROPE. TI SI ZASAD OSVOJIO SAMO DODATNU SALVETU I NEGATIVAN DOJAM! 🤣🤣🤣

I za kraj, jedna mala životna istina.

ČOVJEKA NE PREPOZNAJEŠ PO TOME KOLIKO SE NISKO KLANJA ONIMA IZNAD SEBE, NEGO PO TOME KOLIKO VISOKO DRŽI DOSTOJANSTVO ONIH KOJI MU NE MOGU NIŠTA DATI. ❤️

A za sve naše male Napoleone imam i besplatan savjet:

Prije nego što sljedeći put viknete konobaru „ZNATE LI VI TKO SAM JA?!”, dobro razmislite.

JER MOŽDA VAM ČOVJEK STVARNO ODGOVORI! A ONDA ĆE VAM TREBATI NE KONOBAR, NEGO PSIHOLOG! ☕🤣🤣

Ne bih ja ništa rekla… ali bonton ne dolazi uz titulu, a karakter se ne može kupiti ni na Black Friday popustu! 😂❤️