💋 O željama, iskušenjima i tankoj granici između pristojne žene i međunarodnog incidenta!
Kažu da čovjek treba slušati svoje srce.
Pratiti svoje želje.
Živjeti punim plućima.
Ne sputavati se.
Biti autentičan.
MA NEMOJTE?! 🤣
Pa da sam ja cijeli život slušala svoje želje, danas ne bih sjedila ovdje i pisala kolumnu.
Sjedila bih negdje na egzotičnom otoku, pila koktel iz kokosa, imala tri ljubavnika, dva lažna identiteta i odvjetnika na brzom biranju! 🍹😂
A možda bih bila i u zatvoru.
Ovisi kojim bih redoslijedom ostvarivala želje.
Jer, dragi moji, postoji velika razlika između onoga što žena želi i onoga što si smije dopustiti.
I hvala Bogu da postoji!
Inače bi pola muškaraca nestalo bez objašnjenja, druga polovica bi živjela u strahu, a trgovine bi morale uvesti hitnu dostavu čokolade i vina! 🍫🤣
Ja, recimo, imam vrlo zanimljive želje.
Neke su romantične.
Neke su intelektualne.
Neke su potpuno nepristojne.
A neke bih, da ih izgovorim pred psihijatrom, morala objasniti uz prisutnost odvjetnika. 😂
Ponekad poželim ostaviti sve i otići nekamo gdje me nitko ne poznaje.
Bez telefona.
Bez obveza.
Bez pitanja:
„Mama, gdje je…?”
„Kristina, možeš li samo…?”
„Draga, jesi li vidjela…?”
Ne!
Nisam vidjela!
Nisam čula!
Ne znam!
Preselila sam se na Maldive i promijenila identitet!
Sada se zovem Esmeralda i moj jedini problem je hoće li mi konobar donijeti mojito s dvije ili tri kockice leda! 🌴🤣
A onda se sjetim da imam obveze, obitelj, posao i račune.
I vratim se u stvarnost.
Jer moje želje imaju luksuzni ukus, a moj bankovni račun mentalitet humanitarne organizacije. 💸😂
Posebna kategorija su želje vezane uz ljude.
Ajme, ljudi!
Koliko bih ja toga rekla da nemam kućni odgoj!
Koliko bih poruka poslala da nemam samokontrolu!
Koliko bih odnosa završila s jednom jedinom rečenicom!
Ali ne.
Ja sam pristojna.
Kulturna.
Obrazovana.
Civilizirana.
I zato umjesto onoga što stvarno mislim kažem:
„Razumijem.”
A u sebi već održavam trosatni govor pred zamišljenom publikom koja mi na kraju ustaje i plješće! 👏🤣
Najviše volim kad mi netko kaže:
„Kristina, moraš naučiti slušati sebe.”
Draga moja, JA SEBE ČUJEM!
I to vrlo glasno!
Problem je što se moje unutarnje ja i moje društveno prihvatljivo ja već godinama svađaju oko upravljanja ovom ustanovom! 😂
Jedno kaže:
„Budi smirena.”
Drugo kaže:
„Reci joj!”
Jedno kaže:
„Nemoj reagirati.”
Drugo već piše poruku od sedamnaest odlomaka!
Jedno kaže:
„Oprosti.”
Drugo traži svjedoke! 🤣
I onda mi još netko predloži meditaciju.
Da oslobodim misli.
Da ih pustim da slobodno teku.
Ljudi moji, moje misli ne smiju slobodno teći!
Njima treba granična kontrola, putovnica i carinski pregled! 🚨😂
I tu dolazimo do moje susjede Ifke.
Ifka je žena koja nikad nije meditirala, ali je zato tijekom života toliko puta prešutjela ono što misli da bi mogla dobiti Nobelovu nagradu za diplomatske odnose.
Kažem joj:
„Ifka, što bi ti napravila da možeš ostvariti baš svaku svoju želju?”
Ona me pogleda.
Skine naočale.
Uzme gutljaj kave.
I kaže:
„Prvo bih vratila svojih dvadeset godina.”
Rekoh:
„A onda?”
„Onda bih vratila muža njegovoj materi!” 🤣🤣🤣
„Ifka, pa što si se onda udavala?”
„Kćeri moja, zato što sam tada slušala srce. Da sam slušala mozak, danas bih imala kuću na moru, a ne čovjeka koji četrdeset godina pita gdje su mu gaće!” 😂
I žena nije ni završila.
„A znaš što bih još?”
„Što, Ifka?”
„Voljela bih barem jedan dan govoriti ljudima sve što mislim.”
„Pa zašto ne govoriš?”
„Zato što, kćeri, imam godine u kojima mi je mir važniji od sudskog postupka!” 🤣
I stvarno.
Zamislite samo jedan dan potpune iskrenosti.
Netko te pita:
„Kako ti se sviđa moja nova frizura?”
A ti odgovoriš:
„Iskreno? Kao da ti je usisavač imao živčani slom na glavi.”
Netko pita:
„Jesam li se udebljala?”
„Ne, draga. Samo ti gravitacija više ne radi lokalno, nego međunarodno!”
Netko kaže:
„Ja sam jako posebna osoba.”
A ti odgovoriš:
„Znam, zlato. I u medicinskim udžbenicima postoje rijetki slučajevi.” 🤣🤣
Zamislite društvo u kojem svi govore ono što stvarno misle!
Do ručka bi se raspalo pola brakova.
Do večere pola prijateljstava.
A do ponoći bi Facebook ostao bez korisnika jer bi se svi međusobno blokirali! 📱😂
I zato ja svoje želje pažljivo raspoređujem.
Neke ostvarim.
Neke odgodim.
Neke zaboravim.
A neke držim duboko u sebi, zaključane na tri brave, jer bi njihovo ostvarenje zahtijevalo putovnicu, gotovinu i iznimno diskretnog odvjetnika. 🤣
I nemojte misliti da su sve moje želje velike.
Nisu.
Ponekad samo želim popiti kavu u miru.
Ponekad želim da nitko ništa ne traži.
Ponekad želim otići u trgovinu i ne sresti nikoga tko će me zadržati četrdeset minuta pričom koja počinje s:
„Neću te dugo…”
To je najopasnija rečenica na svijetu!
Odmah iza:
„Samo da te nešto pitam.” 😂
A ponekad bih poželjela i malo avanture.
Malo spontanosti.
Malo ludosti.
Jer nije žena umrla onog trenutka kad je dobila djecu, posao i raspored obveza!
Još uvijek u njoj živi ona ista cura koja bi spakirala kofer u pet minuta i otišla tko zna kamo.
Samo što danas tih pet minuta potroši tražeći punjač, naočale i potvrdu rezervacije. ✈️🤣
A onda me Ifka pita:
„Kristina, a kakve su te tvoje zanimljive želje?”
Pogledam je.
Nasmijem se.
Kažem:
„Ifka, bolje da ne znaš.”
Ona se približi.
„Kćeri, nemoj ti meni glumiti sveticu. I ja sam nekad bila mlada!”
„Dobro, Ifka, a što si ti tada željela?”
Ona se nasmije i kaže:
„Svašta! Samo što tada nije bilo mobitela, pa danas nema dokaza!” 🤣🤣🤣
E, vidite!
Tu je razlika između naših generacija.
Naše bake i majke imale su uspomene.
Mi imamo digitalne tragove.
Nekad bi napravio glupost i nadao se da će je svi zaboraviti.
Danas je netko snimi, objavi, označi te i još doda glazbu! 📱😂
I zato, drage moje, nemojte baš uvijek slušati savjete da trebate ostvariti svaku želju.
Neke želje su divne.
Neke nas pokreću.
Neke nam promijene život.
A neke je najbolje ostaviti tamo gdje su nastale – u glavi, daleko od svjedoka i internetske veze! 🤣
Jer odraslost nije kad više nemaš ludih želja.
Odraslost je kad ih imaš još više, ali znaš procijeniti koje vrijede posljedica.
I zato, kad me netko pita jesam li ostvarila sve što sam željela, samo se nasmijem.
Nisam, dragi moji.
I dobro da nisam!
Jer da jesam, danas bi moj životopis počinjao riječima:
„Rođena u Zagrebu, obrazovana u nekoliko država, posljednji put viđena kako napušta aerodrom u društvu misterioznog gospodina…” ✈️🤣
A Ifka bi davala izjavu novinarima:
„Ja sam oduvijek govorila da je fina žena. Samo su joj želje bile malo neprilagođene zakonodavstvu!” 😂
P. S. Ako me jednog dana nema, nemojte odmah zvati policiju. Možda sam samo odlučila poslušati svoje želje.
A ako se ne vratim za tri dana…
Provjerite Maldive. A onda odvjetnički ured! 🍹🤣
Vaša Kristina ❤️
Komentiraj