Znate one ljude koji vam unaprijed predvide propast? One koji bolje znaju što vi možete, što ne možete, koliko ćete izdržati i gdje ćete završiti? 😂
Ma kakva meteorologija! Njihove prognoze vašeg života precizne su otprilike kao vremenska prognoza u Irskoj. Najave sunce, a vi već plivate do auta! ☔🤣
I tako vam kažu da nećete uspjeti. Da niste dovoljno sposobni. Da nemate šanse. Da ćete bez njih propasti.
A onda vas život sastavi sa zemljom. Pa vas još malo protrese, čisto da provjeri jeste li dobro legli. 😅
Ostanu vam dvije mogućnosti: ostati ležati ili ustati.
I vi ustanete.
Ne zato što ste nepobjedivi. Nego zato što ste, čak i kad ste mislili da više ne možete, nekako dobili snagu za još jedan korak.
A ja vjerujem da ta snaga ne dolazi uvijek samo od nas. ❤️
I onda se dogodi ono najzanimljivije.
Preživite ono za što su rekli da nećete.
Uspijete ondje gdje su vam predvidjeli neuspjeh.
Prohodate sami putem na kojem su vas ostavili.
A oni?
Oni još uvijek održavaju sastanak kriznog stožera pod nazivom: „Kako je ovoj uspjelo?!” 🤣
Pa, dragi moji, možda zato što nisu oni pisali posljednje poglavlje!
Jer čovjek može zatvoriti vrata, ali ne može zabraniti Bogu da otvori druga. 🚪❤️
Može vam okrenuti leđa, ali ne može odlučiti koliko vrijedite.
Može vam uskratiti podršku, ali ne može vam oduzeti ono što vam je Bog namijenio.
I tu dolazimo do jedne male životne neugodnosti za sve koji su vas otpisali.
BOG NIJE TRAŽIO NJIHOVO MIŠLJENJE! 😂🙏
Nije sazvao komisiju da procijeni zaslužujete li još jednu priliku.
Nije pitao susjedu Ifku, bivše prijatelje ni dežurne stručnjake za tuđe živote treba li vam dati snage.
A susjeda Ifka? Ona je već sazvala izvanrednu sjednicu kućnog savjeta jer joj nikako nije jasno kako netko može uspjeti bez njezina stručnog mišljenja! 🤣
I, zamislite bezobrazluka, Bog je nije čak ni stavio u kopiju e-maila! 🤣📩
Ifka, ženo draga, nije ti Bog dužan slati tjedne izvještaje o mojim životnim planovima! 😂
Zato sam s vremenom naučila nešto vrlo jednostavno.
Ne mora svaki čovjek koji ode iz vašeg života biti gubitak. Ponekad je njegov odlazak oslobođeno mjesto za mir.
Ne mora svaka zatvorena vrata značiti kraj. Ponekad vas samo usmjeravaju prema nečemu boljem.
I ne mora svaka prepreka značiti da ste krenuli pogrešnim putem.
Ponekad upravo na najtežem putu otkrijete koliko snage imate i koliko vam vjera znači.
Naravno, to ne znači da će Bog umjesto nas platiti račune, završiti fakultet, izgraditi posao ili oprati suđe. Da barem! Ja bih prva prijavila perilicu na nebeski servis! 😂
Ali vjerujem da nam daje snagu da nastavimo i onda kada nam ponestane vlastite.
I zato, ako vas je netko otpisao, neka.
Ako su vas podcijenili, neka.
Ako su otišli baš onda kada vam je bilo najteže, pustite ih.
Nemojte trošiti ostatak života pokušavajući dokazati ljudima da su pogriješili.
Živite tako da više ni sami nemate potrebu objašnjavati im što ste preživjeli.
Jer najveća pobjeda nije kada oni vide da ste uspjeli.
Najveća je pobjeda kada vi konačno možete pogledati sebe u ogledalo i reći:
„Bože, bilo je teško. Nisam znala kako ću. Ali hvala Ti što nisam odustala.” ❤️
I zato danas molim Boga za sve koji se bore u tišini, koji se smiju pred drugima, a plaču kad ostanu sami.
Neka vam podari zdravlje, izlječenje, mir, snagu, uspjeh i sreću. Neka vam otvori vrata koja nitko ne može zatvoriti i pošalje ljude koji će vas voljeti bez uvjeta. 🙏🌷
A onima koji su tvrdili da nećete uspjeti?
Njima želim dobro zdravlje i dug život.
Da stignu vidjeti koliko su pogriješili! 🤣❤️
A susjedi Ifki želim još i dobar vid, da ne mora posuđivati dalekozor kad bude promatrala moj uspjeh! 😂🔭
Ne bih ja ništa rekla…
Ali kad Bog stavi točku, ljudi mogu samo prestati pisati zareze. 🙏❤️
Amen. 🌷
NE BIH JA NIŠTA REKLA… ali eto, opet sam rekla! 😂❤️
Komentiraj