Čitam danas u komentarima jednu zanimljivu misao: „Ljudi su životinje koje pričaju priče.” 🗣️
Ne bih ja ništa rekla, ali nakon što sam pročitala nekoliko komentara, ozbiljno sam se zapitala je li evolucija zaista završila ili smo samo kolektivno odlučili napraviti pauzu.
Kažu da nas od životinja razlikuju razum, svijest, sposobnost kritičkog razmišljanja i razvijen jezik. Međutim, društvene mreže svakodnevno nude impresivnu količinu dokaza da posjedovanje jezika ne podrazumijeva nužno i posjedovanje misli.
Posebno me fascinira ljudska sposobnost da o temi o kojoj ne zna apsolutno ništa napiše čitav roman. Bez uvoda, bez činjenica, bez logike, ali s nevjerojatnim samopouzdanjem.
Sokrat je barem znao da ništa ne zna. Današnji internetski filozof ne zna ništa, ali zato zna sve.
I tu dolazimo do zanimljivog evolucijskog paradoksa. Nekada je čovjek morao razviti inteligenciju kako bi preživio. Danas mu je dovoljno razviti profil na Facebooku.
Najzanimljiviji su mi oni koji svoju osobnu percepciju smatraju univerzalnom istinom. Argumenti su im nepotrebni, znanstveni dokazi sumnjivi, a svatko tko razmišlja drukčije automatski je neuk.
I tako smo od Homo sapiensa, čovjeka koji misli, došli do Homo commentariusa, čovjeka koji komentira.
Naravno, ne bih ja ništa rekla.
Samo mi je zanimljivo kako smo kao vrsta uspjeli poslati ljude na Mjesec, razviti umjetnu inteligenciju i istraživati ljudski genom, a još uvijek nismo uspjeli objasniti pojedincima da mišljenje i činjenica nisu sinonimi.
Možda su ljudi doista životinje koje pričaju priče.
Samo što su neke priče vrijedne slušanja, a neke su najbolji dokaz da je šutnja također jedna od viših kognitivnih sposobnosti.
Ali, kao što rekoh, ne bih ja ništa rekla. 😉
Komentiraj