Neki dan naletim na još jednu od onih internetskih mudrosti koje zvuče kao da ih je napisao Aristotel nakon tri čaše vina i neugodne svađe sa susjedom.
„Samo žene s velikom inteligencijom mogu cijeniti druge žene, a ne zavidjeti im.”
Zastanem.
Pročitam ponovno.
Pa se zamislim.
Znači, ako mi se neka žena ne sviđa, automatski sam glupa?
Zanimljivo.
Nisam znala da se inteligencija danas mjeri količinom oduševljenja tuđim životom. Ja sam, naivno, mislila da postoje standardizirani testovi, kognitivne sposobnosti, zaključivanje, radno pamćenje i još ponešto.
Ali očito je znanost napredovala.
Danas je dovoljno pokazati fotografiju žene s novom frizurom i promatrati reakciju.
„Prekrasna je!” – IQ 145.
„Lijepa je, ali meni se ne sviđa haljina.” – IQ 82.
„Ne poznajem je.” – Potrebna dodatna dijagnostika.
A ako kažeš da te žena na fotografiji jednostavno ne zanima, vjerojatno te pošalju na ponavljanje osnovne škole.
Moram priznati da me fascinira kako internet uspijeva povezati stvari koje ni pod najpovoljnijim znanstvenim okolnostima nemaju nužno veze.
Ako ne voliš tuđu frizuru, ljubomorna si.
Ako ne voliš tuđe ponašanje, ugrožena si.
Ako se ne slažeš s nečijim mišljenjem, nemaš dovoljno samopouzdanja.
A ako odbiješ sudjelovati u kolektivnom obožavanju nepoznate žene, očito ti nedostaje inteligencija.
Po toj logici, kad bih rekla da mi se ne sviđa način na koji netko parkira automobil, to bi značilo da potajno zavidim njegovu sposobnom kvačilu.
Posebno su mi zanimljive žene koje objavljuju ovakve citate.
„Prava žena podržava drugu ženu!”
Ispod toga dvadeset srca, četrnaest kruna i sedam komentara „Bravo, kraljice!”
A onda jedna žena napiše:
„Mislim da to baš nije tako jednostavno.”
I počinje.
„Eto, odmah se vidi tko je ljubomoran!”
„Žena je ženi vuk!”
„Zato nam i jest tako!”
„Sram te bilo, trebamo se podržavati!”
Odjednom se ženska solidarnost pretvori u javno kamenovanje jedine žene koja se usudila imati drukčije mišljenje.
Divan primjer sestrinstva.
Još samo nedostaje transparent „Podržavamo sve žene koje se slažu s nama”.
Osobno mislim da bismo trebali osnovati Ministarstvo ženske zavisti.
Imalo bi tri odjela.
Prvi bi se bavio ženama koje nisu dovoljno oduševljene tuđom garderobom.
Drugi bi istraživao sumnjive izostanke lajkova na društvenim mrežama.
A treći, najvažniji, analizirao bi žene koje drugoj ženi nisu rekle da izgleda deset godina mlađe.
Kazne bi bile stroge.
Za nekomentiranje fotografije – pisana opomena.
Za nedovoljno entuzijastično „Predivna si!” – društveno koristan rad.
Za rečenicu „Meni osobno nije lijepo” – trajno oduzimanje prava na žensku solidarnost.
A za izostanak srca ispod fotografije s mora?
Izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti.
Posebno volim onu rečenicu: „Ako me druga žena kritizira, znači da mi zavidi.”
Stvarno?
Znači, ako mi kažeš nešto netočno, a ja te ispravim, ljubomorna sam?
Ako se ponašaš nepristojno, a ja to primijetim, ljubomorna sam?
Ako tvrdiš da si stručnjakinja za područje o kojem nemaš osnovna znanja, a ja zatražim izvor, ljubomorna sam?
Na što, molim te?
Na tvoju sposobnost da s toliko samopouzdanja govoriš o nečemu o čemu nemaš pojma?
Dobro, priznajem. Na tome ti možda malo i zavidim.
Ja za jednu stručnu tvrdnju pregledam literaturu, provjerim metodologiju i još se pitam jesam li nešto previdjela.
A netko drugi napiše „Znanstveno dokazano!” velikim slovima i zalijepi fotografiju leptira.
I publika oduševljena.
Možda problem stvarno jest u meni.
Nisam dovoljno proučila leptire.
Ali postoji nešto još zabavnije od toga.
One žene koje javno govore kako nema ništa ljepše od uspješne žene koja podržava drugu uspješnu ženu.
Samo što uspjeh druge žene mora biti odgovarajuće veličine.
Možeš uspjeti.
Ali ne baš previše.
Možeš imati lijepu kuću.
Ali nemoj je previše pokazivati.
Možeš završiti fakultet.
Ali nemoj stalno spominjati da si obrazovana.
Možeš pokrenuti posao.
Ali nemoj se ponašati kao da si nešto postigla.
I, molim te, ako si sretna, barem povremeno objavi da si umorna, iscrpljena i da ti ništa ne ide.
Čisto da se ostale žene ne osjećaju neugodno.
Najsigurnije je objaviti fotografiju na kojoj držiš diplomu, ali u opisu napisati:
„Ma ništa posebno, samo malo papira. Nisam ja ništa pametnija od drugih. Zapravo, ne znam ni kako sam uspjela.”
Tek tada smiješ dobiti čestitke.
Ako slučajno napišeš da si ponosna na svoj rad, počinje istraga.
„Vidi je, hvali se!”
Pa naravno da se hvali!
Položila je ispit, završila fakultet, otvorila posao ili ostvarila neki cilj.
Što bi trebala napraviti?
Ispričati se?
„Poštovane dame, duboko se ispričavam zbog vlastitog uspjeha. Obećavam da ću ubuduće biti osrednja kako ne bih narušila kolektivnu emocionalnu stabilnost.”
A tek ona poznata rečenica:
„Ja nisam ljubomorna ni na jednu ženu!”
Obično dolazi neposredno prije detaljne analize žene na koju osoba navodno nije ljubomorna.
„Ma neka joj je sa srećom! Samo kažem da joj muž sve plaća, da je prije izgledala drukčije, da je sigurno nešto radila na licu i da nitko ne zna odakle joj novac. Ali ja joj stvarno želim sve najbolje!”
Kako ne.
Još samo da joj pošalješ financijsku inspekciju, pa će podrška biti potpuna.
I znate što je najzanimljivije?
Ponekad žene doista zavide drugim ženama.
Kao što muškarci zavide drugim muškarcima.
Kao što ljudi zavide tuđem novcu, talentu, uspjehu, ljubavi, kući, automobilu ili činjenici da netko može pojesti tri kolača i još uvijek stati u iste hlače.
Zavist je ljudska emocija.
Nije ekskluzivno ženski proizvod.
Ne proizvodi se u posebnoj tvornici ženskih hormona.
I ne aktivira se automatski kad se u prostoriji pojavi žena s boljom torbicom.
Ali internet je odlučio da je svaka ženska kritika zavist.
A svako žensko slaganje inteligencija.
To me posebno brine.
Jer prema toj teoriji, žena koja slijepo podržava svaku glupost koju druga žena izgovori ispada iznimno inteligentna.
A ona koja se usudi postaviti pitanje – intelektualno nedovoljno razvijena.
Zamislite da taj sustav uvedemo na fakultetima.
Profesor pita studenticu:
„Slažete li se s ovom teorijom?”
„Ne, profesore. Mislim da istraživanje ima metodološke nedostatke.”
„Aha! Zavidite autorici!”
„Ali rezultati nisu statistički značajni.”
„Ljubomora!”
„Ali uzorak je premalen!”
„Nedostatak ženske solidarnosti! Pali ste ispit!”
Znanost bi napredovala nevjerojatnom brzinom.
U suprotnom smjeru.
Osobno imam vrlo jednostavan odnos prema drugim ženama.
Ako je žena uspješna, drago mi je.
Ako je pametna, još mi je draže.
Ako od nje mogu nešto naučiti, izvrsno.
Ako mi se ne sviđa njezino ponašanje, neću se praviti da mi se sviđa samo zato što imamo isti spol.
Jer podrška ne znači automatsko odobravanje svega.
A poštovanje ne zahtijeva gubitak sposobnosti kritičkog mišljenja.
Ali pokušajte vi to objasniti internetskim kraljicama.
One su već objavile novu mudrost:
„Samo snažne žene mogu podnijeti snažne žene.”
Ispod fotografija lavice.
Naravno.
Jer nijedna suvremena motivacijska misao više nije potpuna bez velike mačke.
Ponekad mislim da bi lavice trebale osnovati sindikat i zabraniti ljudima korištenje njihovih fotografija.
Jadne životinje žive svoj život, love, odgajaju mladunce i odmaraju se, a svaka druga žena iz okolice Našica koristi ih kao službenu ilustraciju sukoba sa šogoricom.
I onda svi ti citati završavaju istom porukom:
„Prava žena zna svoju vrijednost.”
Slažem se.
Samo bih dodala da žena koja zna svoju vrijednost ne mora svakih četrdeset pet minuta objavljivati javno priopćenje o tome.
Zamislite da svaki put kad nešto postignem objavim:
„Drage moje, danas sam ponovno dokazala da sam kraljica!”
Pa onda sutra:
„Samo posebni ljudi mogu razumjeti moju energiju!”
Prekosutra:
„Moja šutnja najglasniji je odgovor!”
A zatim provedem cijelo poslijepodne odgovarajući na komentare.
Kakva šutnja, gospođo?
Vi već četiri sata držite konferenciju za medije.
I zato sam odlučila predložiti novi test ženske inteligencije.
Bez kompliciranih zadataka.
Bez mjerenja koeficijenta inteligencije.
Bez matrica, brojeva i logičkih nizova.
Samo jedno pitanje:
Možete li prihvatiti da druga žena može biti pametna, uspješna, lijepa i sposobna, a da vi pritom ne morate biti ništa manje vrijedne?
Ako možete, izvrsno.
Ako ne možete, to ne znači automatski da ste manje inteligentne.
Ali možda bi bilo korisno malo manje vremena provoditi analizirajući tuđe živote.
I malo više vlastiti.
Jer, budimo realni, ako je druga žena kupila novu haljinu, to nije državni udar.
Ako je završila fakultet, nije vam oduzela diplomu.
Ako je otvorila posao, nije vam zatvorila vaš.
A ako izgleda lijepo na fotografiji, nije zbog toga automatski nestalo ljepote iz ostatka ženskog stanovništva.
Ljepota nije posljednji komad bureka u pekarnici.
Ipak, od svih tih mudrosti najdraža mi je ona da samo inteligentne žene mogu cijeniti druge žene.
Jer sam odmah zamislila razgovor:
„Ja jako cijenim druge žene!”
„Divno. A što mislite o susjedi?”
„Kojoj?”
„Onoj koja je kupila novi automobil.”
„A, toj! Ma ona je…”
I tu nestane inteligencije.
Ispari.
Kao voda iz lonca koji si zaboravio na štednjaku.
Ne bih ja ništa rekla… ali čini mi se da smo od međusobne podrške napravile još jedno natjecanje.
Tko je bolja žena.
Tko je jača žena.
Tko je inteligentnija žena.
Tko manje zavidi.
Tko više podržava.
Tko ima ljepši citat.
Tko ima veću lavicu na profilnoj fotografiji.
A ja bih, iskreno, najradije da se sve malo opustimo.
Ne moramo se sve voljeti.
Ne moramo se svima diviti.
Ne moramo imati isto mišljenje.
Ne moramo jedna drugoj stalno pisati „Prekrasna, kraljice!” ako to stvarno ne mislimo.
Možemo jednostavno biti pristojne, poštene i normalno razgovarati.
Znam.
Radikalan prijedlog.
Gotovo revolucionaran.
Ne bih ja ništa rekla… ali ako je dokaz visoke inteligencije to što podržavaš svaku drugu ženu, onda bi neke komentatorice trebale hitno na popravni.
Jer u ponedjeljak objavljuju da žena ženi treba biti kraljica.
U utorak da su sve žene lavice.
U srijedu da se moramo držati zajedno.
A u četvrtak se posvađaju s pola Facebooka jer im je netko rekao da im nova frizura baš ne pristaje.
I još nešto.
Ako mi se neka žena ne sviđa, to ne znači da sam ljubomorna.
Možda mi se jednostavno ne sviđa.
Kao što mi se ne sviđa ni brokula.
A brokula, koliko znam, nema ni diplomu, ni torbicu, ni muža na kojem bih joj mogla zavidjeti.
I zato, drage moje, cijenimo druge žene. Ali nemojmo pritom isključiti vlastiti mozak.
Jer ženska solidarnost bez kritičkog mišljenja nije znak inteligencije.
To je grupni chat u kojem se nitko ne usuđuje reći da je torta zagorjela.
A svi pišu:
„Predivna, kraljice! Sigurno je fina!” 😂
Ne bih ja ništa rekla… ali kad već mjerimo inteligenciju komplimentima, zanima me dobiva li se Mensina iskaznica nakon stotog komentara „Prekrasna si, lavice”?
Komentiraj