Postoji jedna vrsta žena na internetu koje su se, koliko vidim, sve kolektivno posvađale s čitavim čovječanstvom. Ne znam što im se dogodilo, tko ih je naljutio ni zašto, ali odjednom su sve postale kraljice, lavice, vučice, boginje i prirodne katastrofe.
Neki dan naletim na fotografiju žene s krunom iznad glave, cigaretom u ruci i pogledom kao da upravo čeka da joj porezna uprava odobri ovrhu nad bivšim mužem.
Ispod nje piše:
„Ne moraš biti svačija šalica čaja. Budi benzin. Zapali sve!”
Molim?!
Kada smo točno od osobnog razvoja prešli na piromaniju?
Prije dvadeset godina, kad bi žena rekla da želi zapaliti sve oko sebe, obitelj bi se zabrinula, susjedi bi pozvali pomoć, a netko bi joj barem oduzeo upaljač. Danas dobije 14.000 lajkova, 700 komentara podrške i poruku: „Bravo, kraljice! Samo jako!”
Što samo jako, ljudi moji? Pa žena prijeti požarom!
Posebno me fascinira ta transformacija žena na društvenim mrežama. U ponedjeljak objavljuju: „Dobrota je najveće bogatstvo.” U utorak: „Sve se vraća, sve se plaća.” U srijedu: „Nikome ne želim zlo.” A u četvrtak već prijete da će spaliti pola općine.
U petak objave Isusa s ružama.
Za vikend odmaraju.
Valjda i osveta ima radno vrijeme.
A sve su, naravno, lavice.
Nema više običnih žena. Nema Marice iz računovodstva, Ankice iz frizerskog salona ni Slavice koja radi u Konzumu. Ne! Sve su lavice koje su prošle pakao, ustale iz pepela i sada hodaju uzdignute glave.
Slavice, draga, jučer si se posvađala s blagajnicom jer ti nije priznala kupon od prošlog četvrtka. Nisi ustala iz pepela. Ustala si od blagajne broj tri.
Ali neka. Lavica.
Najdraže su mi one koje objave: „Ne objašnjavam se nikome!”
I onda ispod toga napišu tekst od sedamnaest odlomaka u kojem objašnjavaju apsolutno svima zašto se nikome ne objašnjavaju.
Pa dodaju: „Tko zna, zna.”
Nitko ne zna, gospođo.
Zato vas i pitaju.
Ali ona ne odgovara. Ona je iznad toga. Ona je sada žena koja zna svoju vrijednost.
A vrijednost joj, prema objavama, raste otprilike kao cijena goriva pred produženi vikend.
U međuvremenu je motivacijska industrija potpuno izgubila dodir sa stvarnošću. Nekad su ljudi čitali knjige o osobnom razvoju, radili na komunikaciji i pokušavali razumjeti vlastite emocije.
Danas je dovoljno staviti crno-bijelu fotografiju žene koja gleda kroz prozor i napisati:
„Nisu me slomili. Samo su probudili zvijer.”
Koju zvijer, pobogu?
Jazavca?
Jer ako si se jutros posvađala sa susjedom oko parkirnog mjesta, možda nije potrebno buditi drevne sile svemira. Možda bi bilo dovoljno pomaknuti automobil.
Ali ne. Danas se svaki nesporazum mora pretvoriti u epsku bitku dobra i zla.
Netko ti nije odgovorio na poruku?
„Ukloni toksične ljude iz svog života!”
Netko je zaboravio tvoj rođendan?
„Neka gledaju kako rasteš bez njih!”
Netko ti je rekao da ti haljina baš ne stoji?
„Nikad ne dopuštaj da ti drugi gase svjetlost!”
A možda ti haljina stvarno ne stoji, draga.
Nije svaka kritika emocionalno nasilje. Ponekad je to samo tvoja sestra koja pokušava spriječiti da odeš na svadbu odjevena kao ukrasna zavjesa.
Posebna kategorija su žene koje su odlučile da im više nitko ne treba.
„Ja sam sebi dovoljna!”
Divno.
Onda te iste žene u sljedećoj objavi pitaju zna li netko majstora za bojler, ima li tko prijevoz do aerodroma i može li im netko pomoći sastaviti ormar iz IKEA-e.
Kako ne, kraljice.
Samo pazi da pritom ne zapališ sve, jer će ti ipak trebati netko s vatrogasnim aparatom.
Meni je posebno zabavno što su te internetske kraljice uvijek okružene neprijateljima.
Svi im zavide.
Svi ih ogovaraju.
Svi ih pokušavaju srušiti.
Svi su opsjednuti njihovim životom.
A ja se pitam tko su ti svi ljudi koji imaju toliko slobodnog vremena.
Ja jedva stignem završiti vlastite obveze, a kamoli organizirati međunarodnu zavjeru protiv žene koja na Facebooku objavljuje fotografije kave i umjetnih noktiju.
Ali ona zna.
Osjeća negativnu energiju.
Posebno od žena.
„Žena ženi je najveći neprijatelj!”
Kaže žena koja je upravo javno proglasila pola ženskog roda neprijateljskim teritorijem.
I onda napiše: „Podržavajmo jedna drugu!”
Naravno, ali samo ako se međusobno ne poznajemo, nemamo zajedničke prijatelje i nikad nismo imale istog frizera.
Posebno me fascinira izraz „ne spuštam se na tuđu razinu”.
To obično napiše osoba koja je prethodna četiri sata provela vrijeđajući nekoga u komentarima, a zatim objavila citat o dostojanstvu.
Ne spušta se ona na tuđu razinu.
Ona je ondje već kupila stan, prijavila prebivalište i postavila zavjese.
A onda dolazi šlag na tortu.
„Karma sve vidi.”
To je najzaposlenija žena na Balkanu.
Nema godišnjeg odmora, nema bolovanja, nema pauze za ručak. Od jutra do mraka mora nadzirati bivše muževe, zavidne prijateljice, bezobrazne susjede, kolegice s posla i sve ljude koji nekome nisu čestitali rođendan.
Ako postoji karma, iskreno se nadam da je učlanjena u sindikat.
Jer ovo više nisu radni uvjeti.
S druge strane, moram priznati da sam i ja razmišljala o tome da postanem internetska kraljica.
Kupila bih krunu, napravila ozbiljnu fotografiju, prekrižila ruke i napisala:
„Ne diraj moju tišinu. Ne testiraj moje granice. Ne izazivaj moju snagu.”
Ali poznavajući sebe, pet minuta kasnije bih se sjetila da moram kupiti mlijeko, oprati rublje i odgovoriti na e-mail.
Teško je održavati imidž opasne žene kad te netko iz kuhinje pita gdje stoji otvarač za konzerve.
A i što bih ja zapravo zapalila?
Hipoteku? Rado, ali banka vjerojatno ima kopiju.
Račun za struju? Već je dovoljno vruć.
Vlastite obveze? To bi već bila zanimljiva ideja, samo što bi me sutra dočekale nove.
Ipak, priznajem da poruka ima jednu korisnu stranu. Stvarno ne moramo biti svačija šalica čaja. Ne moramo se svima sviđati, ne moramo svakome udovoljavati i ne moramo se opravdavati zato što imamo vlastito mišljenje.
Ali između zdrave granice i pozivanja na opći požar postoji nekoliko civilizacijskih koraka.
Možeš jednostavno reći „ne”.
Možeš otići.
Možeš prestati odgovarati na poruke.
Možeš odlučiti da ti nečije društvo više ne odgovara.
Bez benzina.
Bez vatrogasaca.
Bez objave s munjama, vukovima i ženom koja izlazi iz vulkana.
Uostalom, ako već želimo biti nešto opasno, možda bismo mogle biti inteligentne žene s dobrim argumentima. To je u današnje vrijeme dovoljno rijetka pojava da izazove ozbiljnu paniku.
Ne bih ja ništa rekla… ali počinjem misliti da problem nije što neke žene nisu svačija šalica čaja.
Problem je što su neke od obične šalice čaja napravile međunarodni incident.
I to bez šećera.
A što se tiče poruke „Budi benzin. Zapali sve”, imam samo jedan prijedlog.
Drage kraljice, s obzirom na današnje cijene goriva, ako već imate toliko benzina za bacanje, javite mi se.
Ja bih ga radije natočila u automobil.
Vi slobodno nastavite biti lavice.
Samo vas molim da ne ričete poslije deset navečer.
Neki od nas ujutro rade.
I još nešto: ako već morate biti gorivo, budite barem dizel. Malo ste skuplje, ali dulje trajete.
Ne bih ja ništa rekla… ali nekada se žena jednostavno posvađala sa susjedom. Danas mora objaviti manifest, proglasiti se feniksom i zaprijetiti spaljivanjem civilizacije. 😂
Komentiraj