Satirična kolumna o prijateljstvima, besplatnim uslugama i ljudima kojima proradi pamćenje čim im nešto zatreba.
Ne bi ja ništa rekla, stvarno ne bi, ali primijetila sam jednu zanimljivu pojavu u ljudskom društvu. Postoje ljudi koji se ne javljaju mjesecima, nekad i godinama, ali čim im nešto zatreba, odjednom se sjete da postojim. I ne samo da se sjete, nego se sjete s takvom ljubavlju da čovjek pomisli kako smo zajedno odrasli, išli u vrtić, dijelili užinu i preživjeli tri svjetska rata. 😂
Poruka obično počinje s: „Heeeej, draga mojaaaa! ❤️ Kako si mi?”
E, tu već znam da sam najebala.
Jer kad netko tko me nije pitao kako sam od prošlog popisa stanovništva odjednom pokaže interes za moje zdravlje, obitelj i opće psihofizičko stanje, jasno mi je da iza toga ne stoji prijateljstvo, nego neki neriješeni administrativni problem. 🤣
Prve dvije poruke služe za zagrijavanje. Treća već otkriva dijagnozu: „E, htjela sam te nešto pitati…”
Aha! Evo nas! Stigli smo do glavnog dnevnog reda. Sve ono prije bio je kulturno-umjetnički program. 😂
I sad vi meni recite, jesam li ja prijateljica ili javna ustanova? Imam li ja negdje na čelu natpis „Informacije, reklamacije i besplatne usluge”? Još samo nedostaje da uvedem radno vrijeme, redomat i automat za kavu. Doduše, kavu bi vjerojatno očekivali besplatno. ☕🤣
Posebna kategorija su oni koji te obožavaju dok im nešto treba. Tada si najbolja, najpametnija, najdivnija, najposebnija. Toliko komplimenata dobiješ da se pitaš nisi li slučajno nominirana za Nobelovu nagradu za prijateljstvo.
Ali pokušaj jednom reći: „Oprosti, ne mogu.”
E, ljudi moji! Tu ljubav prestaje brže nego besplatni probni period na Netflixu. 😂
Odjednom si se promijenila. Postala si umišljena. Misliš da si nešto. Nisi više ona stara.
Pa naravno da nisam ona stara! Ona stara je radila besplatno, a ova nova je shvatila da joj barem godišnji odmor pripada! 🤣🍷
A tek oni koji se uvrijede jer im nisi odmah odgovorila na poruku! Pošalju „Hej”, pa nakon deset minuta upitnik, nakon pola sata još tri, a nakon sat vremena već razmišljaju jesu li te možda trebali prijaviti kao nestalu osobu.
Draga moja, nisam nestala. Samo imam život koji se, vjerovala ili ne, ne vrti oko tvog problema s kojim si me odlučila upoznati u 23:47. 😂
Ima i onih koji godinama nisu imali vremena za kavu. Uvijek zauzeti. Posao, djeca, obveze, stres, Merkur u retrogradnom hodu… Sve razumijem. Danas je život stvarno težak.
Ali čim im zatreba usluga, eto slobodnog termina! I to odmah danas! Nevjerojatno kako potreba za tuđom pomoći uspješno liječi kronični nedostatak vremena. To bi trebalo medicinski istražiti. 🤣
A najviše me fasciniraju ljudi koji te ogovaraju, ali ti se uredno javljaju kad im nešto treba. Pa to je već talent! Čovjek bi pomislio da nakon svega što su o meni ispričali barem imaju dovoljno materijala da sami riješe svoj problem.
Ali ne! Ogovaranje je jedno, a besplatna pomoć sasvim drugo. Ne smijemo miješati privatni život i poslovne interese. 😂
Takvi su mi posebno simpatični. U ponedjeljak sam im grozna, u utorak umišljena, u srijedu me ne mogu smisliti, a u četvrtak stiže: „Draga moja, mogu li te nešto zamoliti?”
Možeš, ljubavi. Možeš me zamoliti da te podsjetim što si o meni govorila u srijedu! 🤣🍷
I onda ljudi kažu da s godinama postajemo hladniji.
Ma kakvi hladniji! Samo nam se pokvario centralni sustav grijanja za tuđe gluposti. Nekad smo grijali sve redom, a danas smo uveli termostat. Tko je dobar, kod njega ugodnih 23 stupnja. Tko nije, neka obuče jaknu. 😂
Nisam ja protiv pomaganja. Dapače! Volim pomoći ljudima. Ali postoji mala razlika između prijatelja kojemu povremeno treba pomoć i čovjeka koji se prema tebi ponaša kao prema bankomatu. Samo što bankomat barem napiše „Hvala na korištenju naših usluga”.
Ovi moji ponekad ni to. 🤣
S godinama sam naučila još nešto. Ne moraš se ni s kim svađati, nikome ništa dokazivati, niti pisati oproštajna pisma od sedam stranica. Dovoljno je prestati se prvi javljati, prvi nuditi pomoć i prvi održavati odnos na životu.
I onda nastane tišina.
Takva tišina da bi se u njoj moglo organizirati međunarodno natjecanje u meditaciji. 😂
Ali nemojte misliti da su ljudi nestali. Nisu! Samo čekaju sljedeći problem. Kad se pojavi, vratit će se oni. Kao komarci u lipnju. Ne znaš odakle su došli, ali odmah znaš da će netko ostati bez krvi. 🦟🤣
Zato sam odlučila malo reorganizirati svoj društveni život. Nema više neograničenog pristupa, nema besplatnih pretplata i nema doživotnog članstva na temelju poznanstva iz 1998. godine.
A onima koji me pitaju zašto sam se promijenila, odgovor je vrlo jednostavan.
Nisam se ja promijenila, dragi moji. Samo sam prestala biti korisna pod vašim uvjetima.
I za kraj, ne bi ja ništa rekla, ali ako se netko slučajno prepoznao u ovoj kolumni, neka se ne uzrujava. Ovo je satira, svi likovi su izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim osobama potpuno je slučajna.
Osim ako ste mi se danas javili s porukom: „Heeeej, draga moja, samo da te nešto pitam…” 😂
U tom slučaju, molim vas da ostanete na liniji.
Svi naši operateri trenutačno su zauzeti vlastitim životima. Vaš poziv nam nije važan koliko vi mislite. 🤣📞
A sad me ispričajte. Idem popiti kavu s ljudima kojima ne trebam ni za što posebno, osim za društvo.
Ako ih uspijem pronaći, možda ih prijavim UNESCO-u kao ugroženu vrstu. ☕👑😂
Vaša Kristina ❤️
P. S. Ako ste se naljutili, znači da ste pročitali. Ako ste se prepoznali, znači da ste razumjeli. A ako mi se nakon ovoga javite da vas nešto zamolim… pardon, da VI mene nešto zamolite… onda stvarno više nema pomoći! 😂🍷
Komentiraj