Nedavno sam saznala nešto novo o sebi. Zapravo nekoliko stvari. Da sam glupača. Da sam munjara. I, naravno, kurva. Sve to zahvaljujući ljudima koje nikada nisam upoznala, ali koji su pročitali nekoliko mojih rečenica na internetu i očito zaključili da raspolažu s dovoljno podataka za kompletnu psihološku, intelektualnu i seksualnu procjenu.
Internet je čudesno mjesto. Nekad je za mišljenje o čovjeku trebalo barem upoznati čovjeka. Danas je dovoljno da žena objavi video od četrdeset sekundi. Čovjek pogleda. Ne svidi mu se. Ne slaže se. Mogao bi napisati zašto. Mogao bi ponuditi argument. Mogao bi čak, znam da zvuči revolucionarno, nastaviti skrolati. Ali ne. On zastane. Razmisli. Otvori komentare. I iz dubine vlastitog intelektualnog arsenala izvuče: „Kurvo.“
Šah-mat.
Što da čovjek odgovori na takvu razinu argumentacije? Ja napišem tisuću riječi. On napiše jednu. Moram priznati da je učinkovitiji. Ja trošim vrijeme na uvod, poantu, satiru, ritam i završetak, a gospodin cijelu kritiku književnog djela riješi s pet slova. Minimalizam. Hemingway bi bio ponosan.
Posebno me fascinira kako se dođe do tog zaključka. Napisala sam nešto s čime se ne slažeš. Dobro. Ali kojim logičkim putem od „ne sviđa mi se njezino mišljenje“ stižemo do procjene mojeg seksualnog života? Nedostaje mi nekoliko koraka u metodologiji. Je li postojao upitnik? Laboratorijski nalaz? Terensko istraživanje? Ili je stručna procjena napravljena na temelju fotografije profila i činjenice da žena ima mišljenje?
Jer za muškarca postoji cijeli katalog uvreda. Idiot. Kreten. Budala. Nesposoban. Seljak. Za ženu se vrlo brzo preskaču sve međufaze i dolazi do seksualnog odjela. Može žena pisati o porezima, školstvu, vremenskoj prognozi ili cijeni maslaca, uvijek postoji gospodin koji će u jednom trenutku zaključiti da je relevantan podatak s kim ona spava.
A onda imamo „glupaču“. Ta mi je posebno draga kad dolazi ispod teksta od tisuću riječi koji je čovjek dobrovoljno pročitao do kraja. Zamislite potrošiti deset minuta vlastitog života na tekst osobe koju smatrate potpuno glupom, zatim još pet minuta na komentare i još dvije na sastavljanje uvrede. Ja kad mislim da je nešto glupo, obično odem. Ali očito nisam dovoljno predana.
„Munjara“ mi je već gotovo simpatična. Ima nešto tradicionalno u njoj. Kao da uvreda dolazi s heklanim stolnjakom, zdjelom napolitanki i televizorom prekrivenim miljeom. Još očekujem „blesava ženska“, „nesretnica“ i konačnu dijagnozu nekoga tko je medicinu završio na Facebooku: „Njoj treba pomoć.“
Naravno, uvijek postoji i gospodin koji želi naglasiti da njega osobno nije briga. On napiše šest komentara kako bi dokazao koliko ga nije briga. Vrati se nakon dva sata. Odgovori drugim ljudima. Pregleda profil. Pronađe drugi video. Komentira i njega. Čovjek je praktički zaposlen kod mene, samo još nismo riješili ugovor.
Najljepši su oni koji napišu: „Tko si ti da nama govoriš?“ Nitko posebno. Upravo zato je fascinantno što si došao na moj profil, otvorio moj tekst, pročitao ga i sada tražiš dodatna objašnjenja. Nisam ti pokucala na vrata. Nisam ti tekst ubacila kroz prozor. Algoritam nas je upoznao. Ni njemu nije uvijek lako.
I onda se pojavi klasik: „Ako ne možeš podnijeti komentare, nemoj javno pisati.“ To je zanimljiva logika. Ako objavim mišljenje javno, normalno je da se ljudi ne slažu sa mnom. To je cijela poanta javnog prostora. Ali između „ne slažem se s ovim što si napisala“ i „kurvo glupa“ ipak postoji nekoliko civilizacijskih stepenica. Nismo ih morali sve preskočiti odjednom.
Meni zapravo nije problem što se netko ne slaže. Dapače, bilo bi pomalo jezivo da se svi slažemo. Problem nastaje kad čovjeku ponestane argumenata pa odluči da će napasti ženu umjesto onoga što je napisala. Jer „ne slažem se s tvojom tvrdnjom zato što…“ zahtijeva razmišljanje. „Glupačo“ zahtijeva internet vezu i palac.
Ali moram priznati da komentari imaju i praktičnu vrijednost. Besplatno povećavaju doseg. Čovjek dođe bijesan, napiše da sam glupa, odgovori još trojici, vrati se navečer provjeriti je li mu netko odgovorio i algoritam zaključi: Ovo je očito vrlo zanimljiv sadržaj.
I tako čovjek koji me želi utišati zapravo cijelo poslijepodne radi marketing za moju kolumnu.
Besplatno.
To je već solidarnost koju mogu podržati.
Zato gospodinu koji me nazove glupačom, munjarom ili kurvom ne zamjeram previše. Možda jednostavno nije imao argument. Možda mu je ponestalo riječi. Možda je pročitao nešto što ga je pogodilo točno tamo gdje nije očekivao pa je učinio jedino što je znao.
Napisao je uvredu.
Ja sam napisala novu kolumnu.
Ne bih ja ništa rekla. Ali ako me već misliš vrijeđati u komentarima, potrudi se barem biti originalan. „Kurva“ je već bila. A i algoritam ti zahvaljuje na angažmanu. 😂
Komentiraj