Postoje ljudi koji uhode druge ljude po internetu. I onda postojimo mi. Mi ne uhodimo. Mi samo pogledamo. 👀 Diskretno. Informativno. Čisto da znamo s kim imamo posla.
Sve počne potpuno nevino. Netko u razgovoru spomene osobu. „Znaš onog Marka?“ Ne znam. „Onaj što radi u banci.“ Aha. I tu bi normalan čovjek rekao: „Ne znam.“ Ali mi živimo u 2026. godini. Imamo internet. Zašto bih prihvatila činjenicu da nekoga ne znam kad u džepu držim uređaj koji mi u roku od sedam minuta može pokazati gdje je čovjek išao u srednju školu?
Upišeš ime. Ništa posebno. Samo ime. To nije uhođenje. Google postoji upravo zato. Nađeš Facebook. Klikneš. Profil zaključan. Dobro. Poštujemo privatnost. Naravno. Ali profilna fotografija nije zaključana. Klik. Aha. Ima psa. Labrador. Lijep pas.
Onda vidiš da je fotografiju lajkao netko s istim prezimenom. Klik. Mama. Mama nema zaključan profil.
Greška, gospođo. Velika greška.
Pet minuta kasnije znaš da su bili u Makarskoj 2019., da sestra živi u Njemačkoj, da je mama prošle godine radila tortu za nečiji 60. rođendan i da obitelj očito jako voli bijele košulje na svadbama. Ali ponavljam: ne uhodiš. Samo si do informacije došla organski. 🌿
Onda pronađeš Instagram. Privatan. Bezobrazno. Ali postoji LinkedIn. LinkedIn je fantastičan jer tamo ljudi dobrovoljno napišu sve što bi nekad morao saznati preko susjede. Gdje rade, gdje su radili, gdje su studirali, koliko dugo, što znaju i što misle da znaju. I, naravno, da su „passionate about creating meaningful solutions in dynamic environments“.
Dobro, Marko. Nisam pitala, ali sad znam.
Onda algoritam odluči pomoći. „People you may know.“ E, hvala. Možda stvarno may. Klikneš prijatelja, pa fotografije i onda se dogodi ono zbog čega je internet istovremeno najveći tehnološki napredak čovječanstva i razlog zašto nitko više nema mira.
Stara fotografija. 2017. Marko stoji pored neke žene. Tko je ona? Ne zato što te zanima. Čisto kontekstualno. Klikneš tag. Ana. Aha. Otvoriš Anu. Ana ima fotografije s Markom do 2019. Onda Marko nestaje. Zanimljivo. Ne kažem ništa. Samo promatram vremensku crtu.
- Ana objavljuje citat: „Sometimes losing someone is finding yourself.“
Aha.
Predmet dobiva strukturu. 🕵️♀️
Marko 2020. objavljuje fotografiju mora. Bez opisa. Emocionalno nedostupan. Ne znam zašto, ali već smo postavili dijagnozu. Godine 2021. pojavljuje se Ivana. Dobro. Sad imamo kronologiju.
U tom trenutku više se ni ne sjećaš zašto si prvotno tražila Marka. Netko ga je spomenuo. Mislim. Prije četrdeset minuta. Sada znaš da mu je bivša promijenila boju kose nakon prekida, da sadašnja voli planinarenje i da je 2018. imao puno lošiju frizuru. Informacija koju nitko nije tražio. Ali informacija koju sada posjeduješ.
Posebna kategorija istraživanja nastupa kad prijateljica kaže: „Upoznala sam nekoga.“
To nije rečenica. To je zadatak.
„Kako se zove?“ „Ivan.“ Ivan što? Prezime. Grad. Dob. Zanimanje. Daj nešto s čime možemo raditi. Ne možeš mi reći samo Ivan. U Hrvatskoj i Irskoj zajedno postoji otprilike devet milijuna Ivana.
„Mislim da radi u nekoj IT firmi.“
Dobro. Daj mobitel.
I kreće operacija. Jedna otvara Instagram, druga Facebook, treća LinkedIn. Ako nas je četiri, netko ide direktno na Google. To više nije druženje. To je multidisciplinarni tim.
„Našla sam ga!“
„Je li to on?“
„Ne znam, pošalji.“
„Nije.“
„Čekaj, ovaj?“
„DA!“
Tišina. Svi gledaju. Zumira se profilna.
„Dobar.“
Hvala, komisija.
Onda jedna kaže: „Čekaj da vidimo koga prati.“ E tu više nema povratka. Jer nekada su ljudi morali izaći nekoliko puta da bi nešto saznali jedno o drugome. Danas na prvi spoj dolazimo s preliminarnim izvještajem.
On kaže: „Imam sestru.“
Ti: „Aha, stvarno?“
Naravno da znaš. Zove se Petra. Ima dvoje djece. Bila je prošlog ljeta u Zadru. Mlađe dijete je imalo Paw Patrol tortu. Ali sada moraš glumiti iznenađenje.
„Baš lijepo. Je li starija ili mlađa?“
Znaš. Znaš čak i kad joj je rođendan. Ali ne smiješ znati previše prerano. To je bonton digitalnog doba. Smiješ znati sve. Samo se moraš praviti da ne znaš.
Najopasniji dio cijelog procesa ipak nije količina informacija. Najopasniji je palac. Jer nakon četrdeset minuta istraživanja više nisi na sigurnom području. Došla si do 2018. Pa 2016. Pa 2014.
I onda se dogodi.
❤️ LAJK.
Fotografija iz 2015.
Vrijeme stane. Srce stane. Europska unija stane.
Gledaš crveno srce kao da si upravo slučajno aktivirala nuklearno oružje. ODMAH MAKNUTI. Klik. Maknuto. Dobro. Ali je li dobio obavijest? Vjerojatno. Možda nije. Ali sigurno jest.
Koliko brzo obavijest ode? Može li se povući? Je li bio na mobitelu? Je li vidio?
Google: „If I accidentally like and unlike an old Instagram photo will they see it“
Sad više ne istražuješ njega. Istražuješ mogućnosti emigracije. ✈️
Možda ugasiti profil. Možda promijeniti ime. Možda otići u Peru. Jer nema dostojanstvenog objašnjenja zašto si u 23:47 lajkao nečiju fotografiju s roštilja iz lipnja 2015.
„Slučajno mi je izašlo.“
Ne.
Nije.
Ni algoritam nije toliko bolestan.
Ti si kopala. Duboko. Arheološki. Došla si do sloja u kojem ljudi još koriste Instagram filtre zbog kojih je cijela fotografija narančasta.
I onda postoji ona čuvena rečenica: „Ma nisam ga išla tražiti, samo mi je izašao.“
Naravno. Izašao ti je. On. Njegova bivša. Njegova sestra. Sestra njegove bivše. Kum s vjenčanja njegove sestre. I restoran u kojem je slavio rođendan 2019.
Sve samo izašlo.
Internet te napao informacijama.
Ti si žrtva. 😂
Najsmješnije je što danas o potpunom strancu ponekad znamo više nego što su naši roditelji znali o ljudima s kojima su se stvarno družili. Nekad si upoznao čovjeka, razgovarao s njim i polako saznavao tko je. Danas prije prve kave već znaš gdje je bio na godišnjem, koju je školu završio i da je 2012. imao fazu u kojoj je nosio bijele sunčane naočale.
I onda sjedne preko puta tebe i kaže: „Volim putovati.“
A ti pristojno: „Stvarno? Gdje si bio?“
Kao da nisi prije dva sata gledala 74 fotografije iz Tajlanda.
Možda smo samo znatiželjni. Možda nam tehnologija daje previše mogućnosti. A možda smo svi postali mali privatni istražitelji koji rade potpuno besplatno i bez ikakvog naloga.
Ne bih ja ništa rekla.
Ali ako mi već kažeš da si upoznala nekoga, nemoj mi dati samo ime.
Daj prezime.
Da ne gubimo vrijeme. 🔍😂
Komentiraj