Postoji jedna posebna vrsta književnosti koju premalo cijenimo.
Oglasi za posao.
Tu se fikcija, drama, misterij i znanstvena fantastika susreću na jednom mjestu, najčešće pod naslovom „Exciting Career Opportunity“.
Otvoriš oglas. Traži se osoba za početnu poziciju. Entry level. Odlično, pomisliš. Konačno nešto za nekoga tko tek ulazi u struku.
Onda počneš čitati.
Minimalno tri do pet godina iskustva. Diploma obavezna, master prednost. Poželjno iskustvo u šest različitih programa. Izvrsne komunikacijske i organizacijske vještine. Samostalnost. Timski rad. Leadership skills. Rad pod pritiskom. Fleksibilnost. Vozačka dozvola. Vlastiti automobil.
I, naravno, strast.
Jer nije dovoljno da dođeš na posao, odradiš ga kvalitetno i odeš kući.
Moraš gorjeti od želje za Excelom.
Posebno volim kad traže mladu, ambicioznu osobu s dugogodišnjim iskustvom.
Koliko mladu?
Jer ako osoba s 24 godine mora imati pet godina relevantnog profesionalnog iskustva, trebala je ozbiljno početi graditi karijeru negdje oko mature.
Ako tražite deset godina iskustva, nadam se da priznajete praksu iz osnovne škole.
Možda je netko u sedmom razredu vodio projekt iz prirode i društva.
Leadership.
Najdraži dio oglasa ipak mi je:
„Competitive salary.“
To je jedna od najtajanstvenijih rečenica modernog tržišta rada.
Konkurentna plaća.
S kim?
S drugim plaćama? Minimalcem? Troškovima života? Mojim računom za struju?
Nikad ne znaš.
Plaća je toliko konkurentna da je iz predostrožnosti nećemo napisati.
Dođeš na razgovor, prođeš prvi krug, drugi krug, upoznaš HR, managera, budućeg managera, osobu koja je slučajno prolazila hodnikom i vjerojatno zaštitara na izlazu, a iznos plaće i dalje se tretira kao državna tajna.
„What are your salary expectations?“
Ne znam, Marija.
Vi ste stavili oglas.
Ja sam došla vidjeti što nudite.
Ali sada igramo kviz u kojem ja moram pogoditi broj koji ste vi već unaprijed odredili.
Ako kažem premalo, upravo sam samu sebe snizila.
Ako kažem previše, „unfortunately, we have decided to proceed with another candidate“.
To nije razgovor za posao.
To je Potjera.
Samo bez Kotige.
Onda imamo čuvenu rečenicu:
„We are like one big family.“
E tu već postajem oprezna.
Jer ja obitelj već imam.
I sasvim mi je dovoljna.
Ako pod „obitelj“ mislite da ćemo se poštovati, pomagati jedni drugima i ponašati kao normalni ljudi — odlično.
Ako pod „obitelj“ mislite da će me netko u nedjelju navečer zvati jer „samo nešto kratko treba riješiti“, onda bih ipak radije da ostanemo kolege.
Volim svoju obitelj, ali čak ni njima ne odgovaram uvijek na poruke.
Sljedeći klasik je „dinamično radno okruženje“.
To može značiti svašta.
Ponekad znači da je posao zanimljiv i da nijedan dan nije isti.
A ponekad znači da nitko nema pojma što se događa, troje ljudi je upravo dalo otkaz, printer ne radi od veljače, raspored za sutra još nije napravljen, a Sandra iz administracije hoda hodnikom toliko brzo da se bojiš pitati gdje je WC.
Ali dinamično je.
To definitivno jest.
Još ako u oglasu piše „must thrive under pressure“, barem znaš da je pritisak uključen u paket.
Nisu još napisali plaću, ali stres je potvrđen.
Tu je i „excellent time-management skills“, što ponekad znači da ćeš dobiti količinu posla za tri osobe, pa se očekuje da osobnim razvojem nekako otkriješ dodatnih šest sati u danu.
Ako ne uspiješ, problem očito nije količina posla.
Problem je tvoj time management.
Radi pametnije.
Prioritiziraj.
Organiziraj se.
Kupi planer.
Možda ružičasti.
Posao za tri osobe i dalje je tu, ali sad barem imaš lijep planer.
A tek „mogućnost napredovanja“.
To uvijek lijepo zvuči.
Pitaš kamo se može napredovati.
„Pa… stvarno postoji puno prostora za razvoj.“
Kamo?
„Ovisi o osobi.“
Dobro. Koja je sljedeća pozicija?
„Pa nemamo baš definirano.“
Aha.
Dakle, mogućnost postoji duhovno.
Ne organizacijski.
Posebna kategorija su poslovi na kojima se očekuje da budeš samostalan, ali da ništa ne napraviš bez odobrenja. Da pokazuješ inicijativu, ali ne previše. Da budeš leader, ali da znaš svoje mjesto. Da iznosiš ideje, ali idealno one koje su već pale na pamet nadređenom.
Tražimo osobu koja razmišlja izvan okvira.
Samo molimo da prethodno ispuni okvir.
U tri primjerka.
S godinama sam bila na različitim stranama cijele te priče. Bila sam osoba koja čita oglase i pokušava shvatiti jesam li dovoljno kvalificirana. Bila sam ona koja šalje CV i čeka odgovor. Radila sam u različitim sustavima, a danas sudjelujem i u onom drugom dijelu — kada ti čitaš tuđi CV, razgovaraš s ljudima i pokušavaš procijeniti odgovara li netko određenom poslu.
I baš zato su mi neke stvari danas još smješnije.
Jer kad jednom sjedneš s druge strane stola, shvatiš da ne mora svaki kandidat biti mitsko biće.
Ne mora imati tri diplome, petnaest godina iskustva, sedam certifikata, savršenu osobnost, beskonačnu fleksibilnost i sposobnost rada „samostalno i u timu“ od prve minute.
Ponekad čovjek može nešto i — zamislite revolucionarne ideje — naučiti.
Zato mi je posebno zanimljivo koliko poslodavci vole riječ „training“, ali istovremeno traže kandidata kojeg zapravo ne moraju trenirati.
„Full training will be provided.“
Odlično.
Requirements:
Minimum five years experience.
Pa što ćemo onda trenirati?
Gdje držimo aparat za kavu?
I možda mi je upravo zato najdraži onaj trenutak kad dođeš do kraja oglasa i nakon svega pročitaš:
„We encourage you to apply even if you don’t meet every requirement.“
Sad?
Nakon što ste tražili diplomu, iskustvo, vozačku, leadership, teamwork, resilience, flexibility, Excel, komunikaciju, organizaciju i sposobnost funkcioniranja pod pritiskom?
Sad da budem hrabra?
Dobro.
Kliknem Apply.
Priložim CV.
Napišem motivacijsko pismo u kojem objašnjavam koliko sam oduvijek strastveno željela raditi upravo ono za što do jučer nisam znala da vaša firma postoji.
I onda dobijem automatski odgovor:
„We appreciate your interest.“
I više se nikad ne čujemo.
Ne bih ja ništa rekla.
Ali ako tražite mladu osobu s deset godina iskustva, možda problem nije nedostatak kvalitetnih kandidata.
Možda vam matematika nije dovoljno competitive.
Komentiraj